Neprimjetno prisutne

Temeljem vlastitog radnog iskustva kao koreografkinja i izvođačica, ali i gledateljica brojnih plesnih predstava, zamjećujem potrebu za isticanjem lica plesačica, koja često u izvedbama bivaju utišana, nezamijećena i doživljena sekundarnim u odnosu na sposobnost i funkcionalnost tijela koje se kreće u prostoru. Upravo na tragu tog poimanja proizašla je želja za fotografiranjem i promišljanjem kako korištenjem medija fotografije prikazati svoju trenutnu autorsku okupaciju u polju suvremenog plesa. U fotografskom radu naslova Neprimjetno prisutne istražujem želju za smještanjem fokusa na lica plesačica putem njene suprotnosti, kroz nemogućnost uspostavljanja pogleda te naglašavanje tijela i pokreta plesačica pred objektivom fotoaparata. Podcrtavanjem odsutnosti lica postavljam pitanje njegove vidljivosti pri doživljaju plesne izvedbe.

The size of a

nose or the

folds of a

chin are

amplified in our

perception because a

face is a

thing so

recognisable that the

smallest

imperfection stands

out like

punctuation.

The smaller the

degrees of

difference in a

field of

activity, the

more we

perceive what is

different.

(Jonathan Burrows: “A Choreographer’s Handbook)