Jedna za dušu

Boris je moj stric, neslomljeni avanturist. Svaki put kada bi se našli, Boris bi bio pun energije i spremam za avanturu, odjeven u jedan od svojih ribičkih ili cowbojskih outfita. Tokom svih naših druženja energija je bila toliko pozitivna da bi na trenutke zaboravila koliko je on zapravo bolestan. Voli pecati, voli konje, voli boraviti u prirodi. Čini mi se kao da ga priroda opusti od boli kroz koju prolazi. Iz tog razloga, u prirodi nastaje najveći broj fotografija. Boris me vodi u svoj magični svijet. Ovo je osma godina kako boluje od karcinoma. Dok provodim vrijeme s njim, fotografirajući ga, razmišljam kako se s njim osjećam sigurno. Iako on nikada neće moći zamijeniti očinsku figuru – najbliže je došao tome. Dok ga fotografiram, razmišljam kako će mi njegov odlazak, moguće, još teže pasti. Imam osjećaj da kada “okinem” njegovu fotografiju, kao da sam mu malo produžila život.