AUTOPORTRET U DVA ČINA 2020./2021.

Ne preporučujem obolijevanje. Zaista malošto ima u istome pozitivno za istaknuti.

Manje još preporučujem obolijevanje od bolesti koju je nemoguće ili bar dobrano teško dijagnosticirati. Svakako bolujte od poznatih i priznatih bolesti. Znano zlo bolje je od nepoznatog.

Ako već morate oboljeti, svakako ozdravite. Zaista Vam to od srca želim. Ozdravljanje je nekad teško prepoznatljivo, pogotovo ako dovoljno dugo sjedite pod zubljom bolesti. Svakako ga zamijetite. Život valja iživjeti i proživjeti.

Ovaj projekt moj je autoportret. Možda je fotografskog karaktera. Možda, jer forma je svakako fotografska. No prepoznajem da je on i narativnog karaktera. Možda je priča bitnija od forme. Meni zasigurno jest. Ne mislim da je bitna drugima. No tu je i možete je vidjeti. Možda je možete i naslutiti. Tu stanite. Dovoljno je tuge i patnje proživljeno da je bolje ovaj fotoalbum doživjeti katarzično.

Nemojte da Vas muči što su odjeci prvog čina prisutni i u drugom. Tako to mora biti. Kuća se gradi na temeljima, a karakter na iskustvima. Ovo je, na kraju krajeva, ipak jedna sretna priča.